Godine 2019. otišao sam na Island zbog nogometa. Dobio sam poziv jednog kluba, udaljenog oko dva sata od Reykjavíka, i vjerovao sam da je to još jedan korak prema ostvarenju mog sna. Iako nije bilo lako otići iz Hrvatske tako mlad, nogomet me već od 18. godine vodio izvan granica Lijepe Naše pa sam se nekako naviknuo na život daleko od doma. Ipak, kada odeš u tuđi svijet, nikada ne znaš što te čeka.
Nažalost, život je imao drugačije planove. Nakon operacije jednog koljena uslijedila je ozljeda drugog. Najteže je bilo prihvatiti činjenicu da više ne smijem igrati intenzivan nogomet. To nije bio samo sport – to je bio moj život još od šeste godine.
Prva pomisao bila je spakirati stvari i vratiti se kući. Ali onda sam zastao i dobro razmislio. Imao sam samo 22 godine i rekao sam sam sebi: “Dat ću si još jednu priliku. Ostat ću nekoliko mjeseci i vidjeti što mi Island može ponuditi.” Danas mogu reći da je to bila jedna od najboljih odluka u mom životu.
Veliku zahvalnost dugujem predsjednici kluba koja mi je pomogla oko svega kada mi je bilo najpotrebnije. Prihvatili su me kao svoga, a danas su predsjednica kluba i moja supruga najbolje prijateljice. Upravo takve stvari pokazuju koliko život može biti nepredvidiv.
U međuvremenu je za mnom na Island došla i moja supruga. Ondje smo izgradili svoj dom, vjenčali se i prije deset mjeseci postali roditelji naše prekrasne djevojčice. Kažu da te roditeljstvo promijeni, i to je istina. Počneš drugačije gledati na život, više razmišljati o budućnosti i još se više boriti za svoju obitelj. Bogu sam zahvalan na svakom danu i na svemu što nam je podario.
Island nam je dao mir, sigurnost i kvalitetan život. Ovdje nema stresa ni nepotrebnog pritiska, a uz posao i dalje igram nogomet, onoliko koliko mi zdravlje dopušta. Vikendi su rezervirani za obitelj pa često istražujemo nevjerojatnu prirodu Islanda. Ta zemlja je doista čarobna i teško ju je opisati riječima – treba je doživjeti. A ono što mnoge iznenadi jest da nije toliko hladno koliko ljudi misle. Iako, priznajem, prva islandska zima bila mi je pravi šok. Oko Božića gotovo mjesec dana dan bi svanuo tek oko 10 sati, a mrak bi pao već oko 15 sati. Na to se stvarno treba priviknuti!
Na Islandu smo upoznali mnogo divnih ljudi. Na naše vjenčanje prvi su put došli u Hrvatsku i potpuno se zaljubili u našu obalu, ljude i način života. Danas mnogi od njih svako ljeto ljetuju u Hrvatskoj, a neki čak kažu da bi jednog dana voljeli živjeti u našoj Lijepoj Našoj. Jedino na što ih uvijek upozorimo jest da prije dolaska krenu na dijetu, jer kad jednom probaju našu hranu, teško joj je odoljeti!
Koliko god nam je lijepo na Islandu, Hrvatska će uvijek biti naš dom. Svaki godišnji odmor i svaki slobodan trenutak koristimo da budemo s obitelji. Srećom, posao nam omogućuje da gotovo cijelo ljeto provedemo u Hrvatskoj, a dolazimo i za božićne blagdane, pa godišnje ovdje provedemo tri do četiri mjeseca. Najviše nam nedostaju naši najmiliji, a otkako smo dobili kćer, taj je osjećaj još snažniji. Naravno, nedostaje nam i naša hrana.
Često nas pitaju kada ćemo se vratiti. Iskreno, danas nemamo odgovor. Trenutno smo sretni na Islandu, ondje gradimo život i odgajamo svoju kćer. Ali Hrvatska će uvijek biti naš dom. Gdje god živjeli, naši korijeni, obitelj i srce ostaju u Lijepoj Našoj.
Ponekad život zatvori jedna vrata kako bi otvorio neka sasvim druga. Ja sam na Island otišao zbog nogometa, a pronašao puno više od toga – novi dom, prijatelje za cijeli život, obitelj i spoznaju da se sreća često nalazi ondje gdje je najmanje očekuješ.
Podijeli
