U pjesmi „Tamo gdje su moji korijeni“ stihovi pjesme glase:

„Odvest ću te u dolinu moje radosti
Kod izvora sreće, pokraj rijeke mladosti
Nek’ nas nebo blagoslovi, snove ostvari
I sinove sokolove da nam podari“ …

Grčki filozof Aristotel antropološki je apostrofirao kako je čovjek zoon politikon (grč. ζῷον πολιτιϰόν) – društveno biće, čime je utro put onome čemu pojedinac, kao sastavnica društvene mikro/makro zajednice, sociološkom nutrinom teži: biti definiran.

Nedvojbeno je da karakter samosvješćivanja proizlazi iz spoznaje da nekome ili nečemu pripadaš. Upravo kroz nekoliko istaknutih promišljanja pokušavam i čitatelju i sebi karakterizirati važnost obiteljskih okupljanja kao svojevrsnog „team buildinga“, „putovanja“ pripadnosti izvoru.

Izazovi modernog, nametnutog, ali i općeprihvaćenog stila života dinamiziraju čovjekovo određivanje prema ovim vidovima susreta „rasutog bića“, ali oni nedvojbeno, unatoč razumljivim otklonima prema naravi ovakvih drugačijih standarda u odnosu na ustaljenu praksu, sudionike čine potpunijima, odnosno oni ne mogu ostati ravnodušni prema događaju koji ih čini definiranima.

Prezentacija rezultata – kako istraženu obiteljsku povijest približiti članovima obitelji na zanimljiv i pristupačan način

Hrvatska matica iseljenika, pa tako i njezina splitska Podružnica, na čijem sam čelu, komplementarno i kohezivno povezuje ljudske sudbine. Kontinuirani migracijski valovi, čiji izazovi i svojstvene kušnje nisu mimoišli ni brojne hrvatske obitelji, neumoljivo donose distancu/otklon u odnosu na rodonačelnika i generacije koje su mu neposredno slijedile. Svaka od tih društvenih socioloških pojavnosti specifična je sukladno razdoblju migracijskog nastanka, ali i kontinentu (zemlji) gdje se realizirala.

Osobno sam fasciniran migracijskim valovima u Južnu Ameriku i Australiju, ali i valovima iz sredine srednjeg vijeka kroz koje je nastala hrvatska nacionalna manjina u dvanaest europskih zemalja. Veća kilometarska udaljenost, ali i vrijeme „stasanja“ migracijske zajednice, kroz izoliranost ili asimilaciju, stvorili su dva sociološka fenomena: zajednicu su ili „začahurili“ ili asimilirali u cjelini (npr. moliškohrvatski govor ili hrvatske zajednice u Češkoj), što nam zorno prikazuje lingvističku izoliranost ili potpuno stapanje.

Međutim, tu na scenu stupa onaj pojedinac iz prvog pitanja i često njegova odgojna ili samoinicijativna unutarnja odrednica određuje njegov stav ili pristup ovom specifikumu. Upravo „tipujem“ na ove jake individualce koji unutarnjim porivom premošćuju barijere i upravo će oni svojim inicijativama i idejama biti glavni pokretači ovih obiteljskih procesa.

Budućnost tradicije – kako motivirati mlađe generacije da nastave njegovati, istraživati i nadopunjavati obiteljsku povijest te održavati povezanost s hrvatskim korijenima

Eco Heritage Task Force tradicionalni je ljetni volonterski i ekološki program koji okuplja mlade hrvatskog podrijetla iz cijelog svijeta radi očuvanja prirode i kulturne baštine u Hrvatskoj. Program svake godine organizira Hrvatska matica iseljenika u suradnji s lokalnim vlastima.

Glavni ciljevi programa

  • Očuvanje okoliša: Uređenje zapuštenih dijelova prirode i spomenika.
  • Povezivanje dijaspore: Jačanje veza između domovinske Hrvatske i iseljeništva.
  • Učenje jezika: Polaznici kroz druženje i radionice usavršavaju hrvatski jezik.
  • Kulturna razmjena: Upoznavanje hrvatske povijesti, tradicije i prirodnih ljepota.

Povijest projekta

Program je započeo 1992. godine pod nazivom Task Force, u jeku Domovinskog rata, a pokrenuli su ga mladi Hrvati iz Kanade. Prva akcija pod sloganom „Žuljevi za Hrvatsku“ održana je u Voćinu. Od 1995. godine organizaciju u potpunosti preuzima Hrvatska matica iseljenika. Zbog sve većeg fokusa na ekologiju i povijesne lokalitete projekt je kasnije preimenovan u Eco Heritage Task Force.

Ovaj projekt Hrvatske matice iseljenika, zajedno s projektom Mala škola hrvatskog jezika i kulture, samo su neki od primjera kako osuvremeniti i osvijestiti generacije i naraštaje hrvatske dijaspore te njihove poveznice s maticom zemljom.

Sporazum o suradnji Hrvatske matice iseljenika i Splitsko-dalmatinske županije samo je jedan u nizu akata kojima se međusobno oživotvoruje suradnja regionalnih vlasti i programskih institucija Republike Hrvatske.